Vani pada kiša, vrlo vjerovatno pada i vlada, ali ja sam sretan. Bio sam ljubomoran na svoje kolege, pa sam se na svoju ruku morao uvjeriti što je tako posebno na građevini. Utrčavam u fakultet i odmah primjećujem krasno uređenje fakulteta, sve neke moderne površine, dizajnerski lusteri, a škicnuo sam i u jednu od dvorana i mogu reći da sam iznenađen kako dobro izgleda. I tako se ja muvam po faksu nemam pojma gdje je menza te me simpatična studentica upućuje u podrum. Podrum?! Na prvu ne zvuči obećavajuće moram priznati. Ubrzo pronalazim menzu dva kata ispod prizemlja i stajem u red. To je zapravo restoran odnosno privatna menza pod imenom Odeon! Moja očekivanja su naglo skočila. Interijer klasično menzaški, ništa pretjerano, plastični stolnjaci sa cvjetićima me vraćaju u djetinjstvo jer su ih sve babe u Dalmaciji imale na stolovima u dvorištima. Jedini sam klipan bez one torbice sa priborom za precizno crtanje, ali strpljivo stojim u redu i pravim se da ne kužim da me svi gledaju sa čuđenjem. Kad imaš 210cm s vremenom se navikneš. Moj je red i već vidim da ću se dobro najesti, a pošto je petak na meniju je riba. Sjedam na jedini stol bez stolnjaka,ah. Kakva će to biti gozba. 1.Pohani file od morskog psa i blitva s krumpirom. Kad sam ugledao morskog psa na meniju znao sam da ga moram uzeti. Osjećam se macho dok režem ajkulu. Dobro nije ajkula priznajem. To je mali morski pas modrulj, uglavnom nepoželjan gost u ribarskim mrežama. Kroz povijest hrana Dalmatinske sirotinje. Morskog psa sam jeo prije, ali nikad u menzi. Dobio sam dva mala fileta i baš se mislim kakav je ovaj morski pas pehist. Mogao se rodit kao velika bijela psina i biti gospodar u moru, ali jadnik se rodio kao nepoželjan psić u Jadranu gdje mu je malo nabrijanija lignja životna prijetnja. Pohani dio je skroz dobar, nije mastan, meso je taman mekano i aromatično. Ima okus kao oslić samo mrvicu intezivnije. Uživam. Blitva s krumpirom je malo bljutava, ali vrlo lako sam to ispravio s malo soli, nedostaje joj arome, izgleda da je raskuhana. Sve u svemu odlično, razmišljao sam o čašici bijelog vina koja bi se savršeno uklopila. 2.Pohane lignje. Apsolutni klasik menzi petkom. Lignje sam dobio u maloj zdjelici s tartarom. Porcija je dosta dobra. Prvi zagriz me šokirao. Prvi kolut je užasno slan. Ma možda ih nisu dobro promiješali pomislim i pokušam s krakićima. I dalje je užasno slano. Da sam izvadio živu lignju iz mora i pocuclao ju vjerovatno bi bila manje slana. Uzimam još jedan umak od tartara i utapam pohane lignje u umaku da razblažim slanost. Realno šteta jer su taman fino hrskave, lijepe boje i odličnog mirisa. Psujem malog od kuhinje koji je presolio potencijalno najbolje pohane lignje u zagrebačkim menzama. Ovo jelo mi ostavlja slan okus u ustima. Tu je veliki sokić sa kravama koje tegle kolica. VELIKI! Od 0.25L! Sretan sam kao malo dijete jer prvi put vidim ovakvo pakiranje. Salata je bila klasika, malo prežvakava i nezačinjena. Građevina me oduševila i siguran sam da će mali od kuhinje biti racionalniji pa će lignje biti manje slane. Menzanje Daje 4.5/5 pudingića i to samo zbog preslanih liganja i nezačinjene salate.
0 Comments
Leave a Reply. |
ArchivesCategories
All
|