SC hrani toliko studentskih usta da bi bio red da ga recenziramo u njegovoj potpunosti, tako da sam se uputio u takozvanu „brzu“ u SC-u. Bio sam već tamo prije tako da otprilike znam što me čeka, ali ključna riječ je otprilike. Nikad se nezna s našim menzama. Išao sam s kolegom s faksa koji je morao obaviti težak posao uzimanja ugovora iz Student Servisa, posao koji je trajao oko 34 sekunde tako da smo se jako umorili, on hodajući do pulta, ja sjedeći i čekajući. Izmučeni i pregladnjeli krenuli smo stepenicama dolje prema „brzoj“. Ovdje se odma na šalteru i plaća hrana i vidi se što je u ponudi (ono čega danas nema piše markerom – „NEMA“). Gledam ja, izbor je ogroman, a sve zvuči bolje od boljeg. Lignje, piletine, pohano ovo pohano ono, nešto sa žara itd. Dobro da nema nešto ispod peke (inače bi to uzeo). Nakon nepristojno dugog razmišljanja i konzultacija s kolegom odlučujem se za pljeskavicu sa sirom, pohane šampinjone i kroasan. I sok mali onaj. Dala mi je teta račun dug kao da sam u Konzumu kupovao. Pa sam malo to proučavao, dok se ja snađem. Krenem s tacnom po svoje meso, ne vidim nigdje ništa mljeveno, prepade se, kad ono kuharica otvara neku zatvorenu kantu i vadi tu pljeskavicu koja jako dobro izgleda. Ostatak uzimanja hrane prošao standardno. Uzeo sam dvije vilice nemam pojma zašto. Zato jer mogu. Ova „brza“ izgleda bolje od prave menze u SC-u. Izgleda kao neki osnovnoškolski boravak, dok menza malo baca na seriju Zakon braće. Poskrivećki (ako mene živciraju slikači hrane, onda vjerovatno, tj. sigurno i ja druge) sam poslikao ove divote što sam uzeo i bacio se na posao.
Jako ugodan odlazak na hranjenje, praktički sam u svemu uživao. Kombinacija pljeskavice i gljiva podsjetila me na plate s mješanim mesom s raznih proslava. A to je jako jako dobro. SUD MENZANJA – 4,5 od 5 samo zbog starog kroasana.
0 Comments
Danas je četvrtak što znači da je jučer bila srijeda odnosno studentska srijeda, a kao pravi student nevoljko ih propuštam te sam sinoć obavio studentsku dužnost partijanja usred tjedna i pijenja jeftinog vina. Svi znamo koje su nuspojave jeftinog vina, koje sam ja odlučio suzbiti masnim i obilnim ručkom u Studentskom Centru ili SC-u kako je poznat u studenskom žargonu. Redovit sam gost u menzama SC-a, od kojeg živim nekih dvjesto metara udaljenosti, pa već znam kakvu ponudu očekivati i što izabrati no danas sam zbog vas odlučio eksperimentirati i kušati nešto novo. SC ima tri linije, jednu brzu i dvije „normalne“, a ja sam izabrao lijevu liniju zbog šarolike ponude te sam se počastio menijem i jednim dodatnim glavnim jelom. 1. Pečenice i pire krumpir (krompir?) kako god ga već zovete Ovo jelo je inače klasik britanske kuhinje (koju samo Britanci vole) te je vjerno skuhano u tom stilu. Pečenice su bile pečene…uglavnom. Laganog ljutog okusa, hrskave izvana, mekane iznutra te iziskuju vrlo malo žvakanja što je bila odlična vijest za moju vilicu koja se noć prije umorila žvakanja odstajalog kruha i žilavog mesa ispred fast fooda u 3 ujutro. Pire krumpir je bio temeljito zgnječen (možda malo pretemeljito) bez osobita okusa, baš onako kako ga je i britanska kuhinja zamislila. Sveukupno dajem ocjenu 3/5. 2. Ćevapi i kuhano povrće. Dragi moji ovo je apsolutna zvijezda današnjeg obroka. Iako će neki možda reći kako je čudno upariti ćevape i kuhano povrće, ja moram reći da su mi u SC-u priredili snažnu gastronomsku metaforu. Ovo jelo je poruka i simbol našeg društva, mješavina istoka i zapada. Ćevapi predstavljaju balkan i naš način života, ljut i mastan, zamješan od različitog mesa, lošeg, ali snažnog okusa. Dok s druge strane imamo bljutavo i blijedo povrće bez nekog stava koje se pokušava uklopiti u bilokakav tanjur i svidjeti se svima. Ovo jelo predstavlja našu težnju kao društva da se uklopimo u zapad. Oh, kakvi virtuozi vode menzu u SC-u, a možda im je samo nestalo pomfrita što je lako moguće. Kombinacija ćevapa i povrća je užasna… ćevapi su masni i žvakasti, a povrće bezukusno, ali dajem ovom jelu 5/5 za umjetnički dojam i snažnu vrlo očitu poruku koju šalje. Ostatak mog menija je standardan puding-odličan (iako se opet otvorio dijagonalno tako da sam na rubovima imao foliju…TRAGEDIJA!), juha od gljiva je standardno bez gljiva, ali s daškom arome i puno papra. Danas sam ostvario svoj naum i umirio svoj trbuh, primio metaforu koju nam šalje SC i ono što je najbitnije vidio da nisam jedini koji očajava zbog nadolazećih kolokvija. Preporučam vam da sami isprobate fuziju istoka i zapada i doživite ćevape na skroz nov i čudnookusan način! OD MOGUĆIH 5 PUDINGA MENZANJE DAJE: |
ArchivesCategories
All
|