Petak, dan za...ribu. Borba domova se nastavlja i danas je na redu menza SD Stjepan Radić, poznata „Sava“. Otišao sam sa starim kolegom iz srednjoškolskih klupa, pa putem do same menze komentiramo studentski dom i njegovu okolinu i zaključujemo da je vrlo pogodna za konzumaciju svega što vole mladi. I neki stariji ako su vitalni ili proživljavaju krizu srednjih godina.
Višesatno namjerno izgladnjivanje uz knjigu u knjižnici prije odlaska u menzu učinilo je svoje. Učenje je bilo jadno, ali otvorio se apetit i previše se veselim hranjenju. Menza je čak i poluprazna, istina došli smo kasno, oko 4 popodne. Bilo je možda 10 studenata unutra. Uvijek se potajno nadam pohanim lignjama petkom. Bacam pogled preko staklenog izloga, skeneri za lignje se uključuju i ne registriraju ništa. Opet ništa od vas, lignje moje. Kažem ja teti može riblji štapići, a ona odma stavlja i kuhani krumpir bez pitanja. Je li to dobra ili loša usluga, ne znam ni ja. Valjda je takav meni. Dalje sam uzeo još rižoto s lignjama. Kad već ne mogu pohane, ovo je druga najbolja opcija. Nadam se. 1. RIBLJI ŠTAPIĆI I KRUMPIR E ovo mora biti dobro. Ovo je nemoguće zeznuti. Klasik svačijeg djetinjstva - najnezdravija moguća stvar koja ima veze s morem, barem u teoriji. Koliko je posto ribe unutra, ne znam, nije mi to previše niti bitno dok god je fino. Ovo su neki malo veći štapići, i nisu štapići, više su pločice. Tanki su i široki. Nemoguće postaje moguće. Prvi zalogaj, odma razočaranje. Hladno ulje se sljeva niz tvrdi pohani dio. Unutra gnjecavo i nikakvo. Savršena kombinacija. Ironičan sam. Možemo i dalje s ironijom. Štapići su jako fini. Mogao bi ih deset pojesti bez problema koliko su dobri. Nikad bolje nisam jeo. Dosta ironije sad. Stvarno su loši, žao mi je, rado bih ublažio recenziju, ali ne želim lagati čitateljima. Ima i neki sloj između pohanog i same „ribe“, kao koža nekakva, nemam pojma. Sve u svemu, loše. Krumpir koji nisam tražio dobio sam u solidnoj količini. Na pola puta između pirea i običnog kuhanog krumpira. Čak me iznenadila slanoća, volim ja tako malo slanije. Nema se ovdje puno više za reći. Nije bezličan, puno bolji dio tanjura. 2. RIŽOTO S LIGNJAMA Izgleda suho. Suho je. Znam da je 4 popodne i ovo je bilo u izlogu već par sati vjerovatno, ali je ovo presuho, kao da jedem običnu rižu, rizi bizi s graškom, samo umjesto graška komadi lignji. Komadi lignji su oskudni, puno više krakova od onih kolutova. Nisu tvrdi, okus solidan. Ali dok se pojedu lignje ostaje nam taj takozvani rižoto koji ima preslab okus. Nisam se baš nauživao, a imao sam velike nade. Premalo lignji, presuho, preslab okus. Ali ajde, prolazna ocjena na račun kasnog dolaska u menzu. Sve u svemu, otužan odlazak u menzu, barem što se tiče hrane. Možda sam ja baš pogodio najstarije tanjure. Kada na tacni na kojoj se nalaze lignje i bilo što pohano najbolja i najzanimljivija stvar bude kuhani krumpir, situacija nije dobra. I stvarno mi je žao što nije bilo dobro, jer iako smo mi superturbo cijenjeni kritičari, više volimo hvaliti nego ovako, ali što mi tu možemo. Pobjedu u Borbi domova u ovoj rundi lagano odnosi Cvjetno, čistim knockoutom. Nadamo se boljoj predstavi, ili možda samo više sreće s naše strane, za sljedeći posjet menzi na Savi. Sljedeći put bismo mogli doći preko tjedna, možda nas tu osvoje. OD MOGUĆIH 5 PUDINGA MENZANJE DAJE:
0 Comments
Leave a Reply. |
ArchivesCategories
All
|