SC hrani toliko studentskih usta da bi bio red da ga recenziramo u njegovoj potpunosti, tako da sam se uputio u takozvanu „brzu“ u SC-u. Bio sam već tamo prije tako da otprilike znam što me čeka, ali ključna riječ je otprilike. Nikad se nezna s našim menzama. Išao sam s kolegom s faksa koji je morao obaviti težak posao uzimanja ugovora iz Student Servisa, posao koji je trajao oko 34 sekunde tako da smo se jako umorili, on hodajući do pulta, ja sjedeći i čekajući. Izmučeni i pregladnjeli krenuli smo stepenicama dolje prema „brzoj“. Ovdje se odma na šalteru i plaća hrana i vidi se što je u ponudi (ono čega danas nema piše markerom – „NEMA“). Gledam ja, izbor je ogroman, a sve zvuči bolje od boljeg. Lignje, piletine, pohano ovo pohano ono, nešto sa žara itd. Dobro da nema nešto ispod peke (inače bi to uzeo). Nakon nepristojno dugog razmišljanja i konzultacija s kolegom odlučujem se za pljeskavicu sa sirom, pohane šampinjone i kroasan. I sok mali onaj. Dala mi je teta račun dug kao da sam u Konzumu kupovao. Pa sam malo to proučavao, dok se ja snađem. Krenem s tacnom po svoje meso, ne vidim nigdje ništa mljeveno, prepade se, kad ono kuharica otvara neku zatvorenu kantu i vadi tu pljeskavicu koja jako dobro izgleda. Ostatak uzimanja hrane prošao standardno. Uzeo sam dvije vilice nemam pojma zašto. Zato jer mogu. Ova „brza“ izgleda bolje od prave menze u SC-u. Izgleda kao neki osnovnoškolski boravak, dok menza malo baca na seriju Zakon braće. Poskrivećki (ako mene živciraju slikači hrane, onda vjerovatno, tj. sigurno i ja druge) sam poslikao ove divote što sam uzeo i bacio se na posao.
Jako ugodan odlazak na hranjenje, praktički sam u svemu uživao. Kombinacija pljeskavice i gljiva podsjetila me na plate s mješanim mesom s raznih proslava. A to je jako jako dobro. SUD MENZANJA – 4,5 od 5 samo zbog starog kroasana.
0 Comments
Leave a Reply. |
ArchivesCategories
All
|