Petak je, trebao bi to biti dobar dan, vikend počinje jel? Vrijeme je ipak odlučilo malo pokvariti taj početak vikenda i kiša je padala kao da nikada prije nije padala pa sada mora uloviti one prosjeke koje razni znanstvenici računaju, a djeca u osnovnim i srednjim školama uče napamet. U takvoj situaciji hrana bi mogla popraviti ovaj tmurni dan, i stajanje u redu davalo je nadu, ali onda je dan ponovo krenuo na lošije. No, krenimo redom. Mjesto radnje FER, vrijeme radnje negdje oko 13 sati, interijer, akcija... Krenulo je obećavajuće jer kada sam prvo došao na FER gužva je bila takva da sam mislio da će prije kiše odliti svoje godišnje brojke i promijeniti se sva godišnja doba prije nego ću ja doći na red u menzi. Otišao sam nešto obaviti pa se red ipak smanjio i bilo je obećavajuće da ću doći na red. Vani je još uvijek kiša. Čekanje je bilo kratko, ali slatko, promatranje linije otkrilo je veliki izbor, oči su se povećale jer je sve izgledalo primamljivo. Odlučio sam se za juhu od rajčice, lazanje, kupus salatu, pitu od jabuka i dva pudinga od čokolade. A sada krenimo na hranu, mjesto radnje stol, vrijeme radnje nešto iza 13 sati, interijer, akcija... Prvo je bila juha i ona me oduševila. Prije svega servirana u zdjelici, a ne u metalnoj čaši. Okus je bio poput domaće juhe, a to je nešto što je najveći kompliment industrijskoj juhi. Ovdje nemam nešto previše za dodati jer ipak ovo je juha, za mene samo nužno zlo i prepreka za dolazak do glavnog jela. Pa krenimo na drugi čin. Mjesto radnje stol, vrijeme radnje iza 13 sati, interijer, akcija... I tako dolazimo do glavnog jela, za kojeg sam naivno mislio da su lazanje jer su stvarno tako izgledale. Račun nije pomagao jer je pisalo samo ”Ručak 3”, pa sam se morao osloniti na svoje gurmanske osjete koji su zaključili da se ipak radi o musaki. No, nema potrebe za tugom i musaka je fina, pa i kad je iznenadna. Krenulo je jako dobro, sve je bilo vrlo ukusno, tanjur je bio pun i činilo mi se da ću se prvi puta u nekoj menzi stvarno najesti. Onda se pojavio lovorov list. Skrivajući se u jednom sloju musake, lovorov list bio je nenadani napadač koji je izašao iz offsidea kao Pippo Inzaghi u najboljim danima. I tu je sve krenulo nizbrdo, nakon griza lovorovog lista musaka više nije bila ista i morao sam ostaviti komad sa strane jer ga više nisam mogao jesti. Bilo mi ga je žao vidjeti kako stoji sam, mislio sam da će početi pjevati ”Hello from the other side” kao Adele. Čin drugi nije dobro završio, možda će finalni čin donijeti ipak neku deus ex machinu i poboljšati doživljaj za gledatelja. Mjesto rada stol, vrijeme radnje iza 13 sati, interijer, akcija... U finalnom činu sudjelovali su pita od jabuka i pudinzi od čokolade. Za njih mogu dati samo pohvale jer su stvarno bili odlični. Pita je bila baš onakva treba biti , nije bila presuha, osjetile su se jabuke i ne bih imao ništa protiv ove pite da sam ju dobio i u nekom boljem restoranu te sam za nju platio više nego za cijeli ovaj ručak u menzi. A pudinzi, jel treba stvarno nešto dodati o pudiznima od čokolade?
Konačna ocjena ovoj menzi su 4 pudinga jer onaj lovorov list nikako nije trebao iskočiti iz offsidea.
0 Comments
Leave a Reply. |
ArchivesCategories
All
|