Šala mala, ovaj put nije uslišana ničija želja niti se ikoga išta pitalo, gastro gurui uzeli su stvar u svoje ruke i otisnuli se put Građevinskog fakulteta. Odlični dojmovi iz prošlosti što se tiče hrane u ovoj menzi natjerali su nas na ovaj sebičan čin jer kao što smo vidjeli po broju glasova za Građevinu, ne biste Vi nas nikad poslali tamo. Don't judge us. Ulaskom na krivi ulaz odmah smo se našli u gužvetini te krenuli s probijanjem na kraj podužeg reda u stilu igrača američkog nogometa. Ili kao do WC-a u krcatom klubu, možda je nama svima bliža ta usporedba. Zaokupljeni tim probijanjem nismo uopće vidjeli što je na meniju te smo živjeli u neznanju i misteriji dobrih 10 minuta, sve dok nismo stigli skroz do teti iz menze. Pod velikim vremenskim pritiskom i iz solidarnosti prema ljudima koji čekaju iza nas, morali smo donijeti odluku o tome što ćemo jesti jako brzo. Zaboravio sam reći da u menzu nisam išao sam, sa mnom je bio kolega s faksa, pa tekst do sada izgleda kao da sam podvojena ličnost. Odsad idemo u prvom licu. IDEM* u prvom licu. Izabrao sam pečenu piletinu i pomfrit s majonezom na jednom tanjuru i pohani sir na drugom tanjuru. To mi je servirala teta u menzi. Daljnji dio ovog stresnog puta morao sam obaviti sam. Vidio sam nekakvu krem juhu jako svijetle boje bez jasnih plutajućih identifikacijskih komadića, a nikoga nije bilo oko mene da mi sa sigurnošću potvrdi od čega je. Kroz glavu su mi prošli traumatični trenuci kada sam na svim oblicima švedskog stola napravio takvu grešku, i očekujući moje ljubljene gljive na kraju dobio krem juhu od krumpira. Koju kao što ste mogli zaključiti, nemogu smisliti. Kolega kaže „ma od gljiva je valjda“ pa sam skupio hrabrosti, YOLO, i stavio ju na tacnu. Još sam uzeo nekakav sokić na slamku. Napokon idemo jesti. 1. JUHA Trenutak istine. Od čega si, juho? Hoću li se po tko zna koji put prevariti i biti primoran jesti jednu od najgorih juha (meni osobno, bez uvrede ljubiteljima iste) u povijesti? Na moju sreću, kada sam žlicom malo propackao po površini juhe na svjetlo su izašle male gljive. Laknulo mi je. Juha sama po sebi, onako. Ništa specijalno. Zadovoljavajuće gusta i ima onih malih okruglih nakupina masti/koncentrata, neznam ni ja što je to točno, koji su meni osobno odlične. Nemam ništa protiv juhe iz vrećice. Ali okus je malo bezličan, ako se ne zahvate ti komadi gljiva teško je i odgonetnuti o kakavoj juhi se radi, više se osjeti okus popratnih sastojaka, dakle mrkve i prešina. komadi gljiva dosta sitni. Juha je ni tamo ni vamo, prosjek prosjeka. Bit ću milostiv i dati malo višu ocjenu da se zaokruži i jer sve su juhe od gljiva lijepe na svoj način – 3 od 5 2. PILETINA I POMRIT I majoneza. Piletina izgleda odlično. Radi se kao što vidite na slici o batku s malo zabatka. Čim ja vidim ove zagorene dijelove po koži/korici kako god, odmah znam da je to to. Koža tanka i tamna, ma predivno. Još je ostalo vidjeti je li meso suho. NIJE. Sve je školski napravljeno, pravi okus piletine kao s onih rotirajućih peći, taman slano, odlično je. Jedino sam morao obuzdati potrebu da batak jedem rukama da me nebi čudno gledali. Ali me zato pomfrit gleda onako jadan i nikakav, tužan, svjetle boje. Sve me strah na što će to sličiti. Vidim da je star, dok ga podignem u zrak odma se savije. Neki su bili čak i mokri sami po sebi a to nemogu gledati. Ove što nisu bili mokri sam sve pojeo i čak su me iznenadili. Ovo je prije 4 sata bilo ODLIČNO. Nije hrskavo ali ima okus, nije da su unutra sirovi, pravi pomfrit kao u McDonald'su. Majoneza nije Zvijezda, to znam. Neznam je li kućna radinost ili neki drugi brand, ali nije loša, dosta je slana, više baca na neki umjetni umak od vrhnja. Kao naprijer u McDonalds'u opet. Nema na čemu MCD, uz našu reklamu i malo sreće možda postanete globalna firma. Ako ne osuđujemo pomfrit zbog njegove dobi jer ipak treba poštivati starije, ovom tanjuru dajem ocjenu 4 od 5. 3. POHANI SIR Izgleda kao svaki pohani sir, klasika. Malo nestrpljivog sira viri van, vjerovatno želi pobjeći od suda Menzanja. Pitao sam kolegu koji je svoju porciju već završio je li gumenast, kaže nije. I stvarno nije. Ali nema okus po siru. Ima okus kao uštipci. Pravi plosnati uštipci, slani, ne fritule. Ako ovo čita netko s hercegovačkim korijenima sigurno zna o čemu govorim. Obožavam uštipke, ali se osjećam malo prevareno. Stvarno je više kao da jedem tijesto nego sir. Ovaj pohani omotač je dobar, nije prepečen i lijepo je začinjen. Iskustvo je bolje dok se jede s majonezom. Da su me upozorili da ovo neće imati okus po siru, bilo bi 5 od 5, ovako dajem 3 od 5. Strogost na razini. 4. SOKIĆ Vindija s kravama koje nešto tegle na ambalaži. Okus neodređen, vjerovatno piše od čega je. Dobar. Nećemo ga ni ocjenjivati. Sve u svemu, ovo je nadprosječna menza. Izgleda dobro, Iako se čini da je ogromna gužva nema klaustrofobije dok se sjedne. Mogla bi se ovdje slaviti Prva Pričest nekog klinca koji nije zaslužio bolji restoran. Nije prošao treći razred s 5. Prijašnja iskustva na Građevini su bila bolja, ali i ovo lošije je bolje od većine menzi u gradu. Nadam se da ste se snašli u toj rečenici.
OD MOGUĆIH 5 PUDINGA MENZANJE DAJE:
0 Comments
Leave a Reply. |
ArchivesCategories
All
|